Logiranje
Korisnicko ime

Lozinka



Niste jos clan?
Kliknite Ovdje Za Registrovanje.

Zaboravili ste lozinku?
Zatrazite novu ovdje.
Photo cloud
Del P

Za Skidanje Muzike Nije Potrebno Registrovanje!

Tekstovi i clanci
Svadbeni Obicaji Muslimana U Nasem Narodu
Prosnja Djevojke

U prosnju djevojke isao bi neko od mladiceve rodbine {amidza, brat i sl.),samo u iznimnim slucajevima roditelji.

Isprosena djevojka glavnom je darivana prstenom te biserom, dukatima (biljeg ili amanet) prema imovnom stanju mladica.
Sam prsten bi bio znak vjeridbe.

Djevojka se ne bi pitala za pristanak. To bi obavljali njeni roditelji u drugoj prostoriji. Kad bi prosnja bila dovoljno okoncana, djevojka bi unosila kahvu i serbe proscima s ciljem da je oni vide.
Djevojka bi darivala prosce, a njegovoj proscevoj blizoj rodbini slala je bascaluk - poklone.

Nakon vjeridbe mladic i djevojka bi se na isti nacin vidjeli kao i u toku asikovanja.
Pri tim posjetama buduci mladozenja bi vjerenici nosio sitne poklone.
Za mladica koji bi posao da vidi prvi put svoju vjerenicu, govoreno je da ide na ,,zagled".

Svatovi

Svatovi su bili bliska rodbina i prijatelji pozivani od posluge ili nekog od djece.
Pazilo se da svadba bude uoci petka ili ponedeljka.
Djever bi davao mladoj prsten ali to je mogao uraditi i neko od svatova.
Prije svadbe odredi se:

,,Stari svat" (po obicaju mladozenjin amidza) i on predstavlja "glavnog svata")

"Mustulugdzija" (onaj koji ce prvi donijeti haber mladozenjinoj majci da joj vode mladu ili kako se kaze "da joj vode djevojku").

"Bajraktar", onaj koji ce nositi bajrak (zastava bijelog polumjeseca i zvijezde na zelenoj podlozi, zaduzen da cijelo vrijeme cuva zastavu) jer ako je "ukradu" mladini, onda on mora novac davati za nju.

Muzicar ili svirac koji ce biti cijelo vrijeme prisutan, obicno biva sa mladozenjine strane. Obicno je to harmonika, u starije vrijeme, neki od zicanih instrumenata (saz, sargija i sl.)

Prsten se obicno ne bi stavljao na prst djevojci vec bi se davao djevojcinim roditeljima, a oni djevojci.

Sa svatovima nebi isao mladozenja. Mladozenjine svatove docekivao bi neko od najblize djevojcine porodice, najcesce amidza.

Muski i zenski svatovi boravili su u odvojenim sobama a sama djevojka u zasebnoj prostoriji. Pored djevojke krila se i njena majka.

Svatovi bi donijeli mladoj haljine, kompletnu odjecu koju joj salje svekrva. Jendje, obicno mladozenjine tetke, donijele bi mladoj catkiju, veo od tila potkan zlatom.

Nakon izvjesnog vremena provedenog u djevojcinoj kuci svatovi su napokon zatrazili mladu.
Sve dok mladozenjina strana nebi platila simbolicnu svotu, djevojka nebi bila izvedena.
Izvodila bi djevojku zena u harmonicnom braku. Mladu bi preuzele jendjije, te kad bi je poveli pokrili bi je catkijom.
Svatovi bi se kitili vezenim rupcima, mahramama a fijakere u kojima ce se voziti svatovi tzv. musabel - fenjerima i cevrmama. Novac kojim bi se darivalo kicenje pripadalo je onoj djevojci i mladicu koji su kitili svatove.


Mladozenjini svatovi bi pri dolazenju u djevojcinu kucu poveli sa sobom pjevace sa cemanetima (violina).

Kada bi mladu poveli iz kuce njenih roditelja, posipali bi je bombonama i novcem koji se cuvao kao sretan.

Tada bi se obavezno pjevale pjesme ,,Zlatni topi u grad udarise" ili ,,Gorom jezde kiceni svatovi".

Osoba koja bi prva javila mladozenjinim ukucanima da dolaze svatovi bila bi darivana za mustuluk. To nije bio niko iz svatova.


Dolazak mlade u mladozenjinu kucu

Djevojku bi na vratima docekivao mladozenja. Ona je ljubila avlijski prag i kucni prag i prolazila ispod mladozenjine ruke a pri ulasku neko bi je malo gurnuo naprijed.
Stati na mladozenjinu nogu znacilo bi sramotu i znak da ce biti ,,zeni pod nogama".
Neka od najblizih mladozenjinih rodica stavila bi joj pod lijevu ruku u mahramu zamotanu pogacu a pod desnu Kur'an.

Potom bi mladu vodili svekrvi koja bi je docekivala,,sjedeci". Ljubila je najprvo svekrvu a zatim redom sve prisutne zene u ruku. Kada bi sjela, stavljali bi joj u krilo malo musko djete (koje se naziva ,,nakonjce") koje bi ona darivala.

Catkiju, veo, prvi joj je dizao mladozenja s namjerom da je vidi. Catkiju bi mlada bacala na druge djevojke, najcesce na zaovu, da bi se sto prije udala.


Cin vjencanja

Ako svadba traje samo jedan dan, vjencanje se obavlja isto vece, jer se sa vjencanjem svadbeno veselje okoncavalo.

Vjencavalo se obicno kod kuce, u prisustvu dvojice svijedoka i vjerskog sluzbenika.
Bilo je uobicajeno da mlada stoji iza zatvorenih vrata i otuda potvrdjuje pristanak na udaju. Obicaj je bio da se svjedoci dogovore i o visini svote u koju se mlada vjencava. Ugovorena svota je imala funkciju osiguranja mlade. Taj novac bi joj se dao samo u slucaju razvoda braka.
Sve do dana vjencanja sa mladom bi boravila ,,obikusa", zena cija bi uloga bila da pomogne mladi da se lakse privikne na novu porodicu.

U koliko ne bi bilo svadbe, onog dana kad bi se obavljalo vjencanje, mladozenjini roditelji bi priredjivali veceru za najblizu porodicu i rodjake.
O spravljanju jela brinula se ,,ascikaduna".

U toku svadbenog veselja mladence bi svodili u djerdek - loznicu (soba).
Mladu bi odvela neka od zena, a mladozenju njegov dobar prijatelj. Tom prilikom bi ga udarali u ledja, a njegovi drugovi pjevali ,,Eno zora svanut' mora".

Nakon prve bracne noci, mladenci bi lomili pogacu koju je mlada dobila dan prije. Pogacu bi umakali u med, i tako simbolicno iskazali zelju da im zivot bude ,,meden".

Kad bi mlada izasla iz djerdeka, darivala bi svatove, a oni bi pjevali pjesmu ,,Zapjevala bulbul ptica".

Sljedeci dan po dolasku mlade u mladozenjin dom, mladozenja je slao mladinoj porodici poklone. Onaj ko bi to nosio bio bi darivan.


Dan nakon vjencanja

Dan nakon vjencanja priredjivao se ,,Nicah za zene" na koji bi dolazila samo mladozenjina zenska rodbina.
Tom prilikom mlada bi sjedila na sredini sobe, i prelistavala Kur'an, a zatim bi mladoj prisutne zene cestitale, a ona bi ih redom ljubila u ruku.

Veo bi joj se tada skidao i ponovo bi je posipali bombonama i novcem.
Nakon izvjesnog vremena pozivane su mladine sjelkinje, tj. njena zenska rodbina.

Kod gledanja mlada bi stajala kod ulaznih vrata.

Poznat je bio i obicaj da se prvog petka ili dva do tri petka od dana nakon vjencanja u mladozenjinu kucu skupljaju tzv. sjelkinje koje su mladoj, te svekrvi i zaovi ponekad donosile darove.

Mlada bi se tad povise puta presvlacila da pokaze sta joj je ko od mladozenjine porodice poklonio.


Ruho

Ruho bi islo nekoliko mjeseci poslije za djevojkom. Uz ruho bi isao neko od djevojcine blize rodbine i prijatelja.
Ruho se vec pri prenosenju iz mladine u mladozenjinu kucu ,,slagalo na lice" da bi se i tada vidjela, a pazilo se da njen rucni rad bude stavljen na vidno mjesto.


Posjeta mladinoj porodici

Zet je prvi isao u posjet tadzbini. Obicno bi sa mladom odlazio predvecer i ostajao na veceri. Uz njih bi isao i neko ko bi nosio darove.
Iza ,,prvicina" (prvog odlaska), slijedili bi pohodi, kojom prilikom bi mladina porodica darivala mladozenjine ukucane.


Autor: Ferizovic Edina Link
Komentari
Nema Postavljenih Komentara.
Postavi Komentar
Morate biti logirani da upisete komentar.
Ocjene
Ocjene su dostupne samo clanovima.
Morate login ili register da date ocjenu.

Nema Ocjena.